Da je dan malo duzi...
Danima vec razmislljam da je dan malo duzi da li bih postigla da odradim sve ono sto sam zamislila.... imam toliko planova u svojoj glavi, a realizacija skoro nikakva. Stalno imam utisak da se vrtim u krug- zacarani krug iz kog nema izlaza- svakodnevica.... Ustajanje, dorucak, setnja, rucak, setnja, vecera, kucne obaveze... ma sta da vam pricam , svaka zena prolazi kroz isto. A posle se nadje neko pametan ko kaze da samo sedim po celi dan i visim na intenretu. Kad bih visila na internetu, verujem da bi svaki blog bio procitan od prve do zadnje strane, a ne samo pokoji, a da ne pricam o tome koliko bih vas gnjavila svojim pisanjem. A sada razmisljam sta ce biti kad me probude u 7 ujutru, a ja sad pogledah na sat... aaaaaaaa 2:50....... kako vreme leti..... jos ni pola toga nisam iscitala.... zato sada laku noc. Imam ja jednu malenu djavolicu koji ce me u 7 zaskociti u krevetu i vriskati :" Mama, budi se!!!"
Lepo mi spavajte, dragi blogeri.... ja cu vas obici na svojoj metli, da bacim pogled na vas uspavane!!
Vasa vestica!!! (Dalje)